Autor admin    Petak, 28 Septembar 2018 09:48    PDF Ispis E-mail

بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَنِ الرَّحِيمِ

Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini – Medžlis IZ-e Sarajevo – džamija Kralj Fahd – hatib: Nezim Halilović Muderris - hutba: 27/2018 – 18. muharrem 1440.H. / 28. septembar 2018.g.

VLAST JE ODGOVORNOST, A NE PRIVILEGIJA

 

         Braćo i sestre u islamu! Tema današnje hutbe je Vlast je odgovornost, a ne privilegija. Tema koja je pred nama je uvijek aktuelna, a posebno u danima u kojima se vodi bespoštedna predizborna kampanja.

Podsjećam sebe i vas na 26. ajet Sure Alu Imran, u kojem se Allah, dželle še'nuhu, kaže:

قُلِ اللَّهُمَّ مَالِكَ الْمُلْكِ تُؤْتِي الْمُلْكَ مَنْ تَشَاءُ وَتَنْزِعُ الْمُلْكَ مِمَّنْ تَشَاءُ وَتُعِزُّ مَنْ تَشَاءُ وَتُذِلُّ مَنْ تَشَاءُ بِيَدِكَ الْخَيْرُ إِنَّكَ عَلىَ كُلِّ شَيْءٍ قَدِيرٌ

Reci: „O Allahu, Koji svu vlast imaš, Ti vlast onome kome hoćeš daješ, a oduzimaš je od onoga od koga hoćeš! Ti onoga koga hoćeš uzvisuješ, a onoga koga hoćeš unizuješ. U Tvojoj ruci je svako dobro. Ti uistinu sve možeš!“

Neophodno je braćo i sestre da ljudi imaju vladara, koji će voditi zajednicu ljudi. A kada su u pitanju muslimani, postojanje dobrog vladara je islamska obaveza kako bi se mogao provoditi Allahov, subhanehu ve te'ala, Zakon. Zbog toga je Šerijat obavezao zajednicu muslimana da imaju vladara i to po idžma'u datira od vremena ashaba.

Kaže Ibn Haldun: „Postavljanje vladara je vadžib, a isto je šerijatski poznato od vremena ashaba i tabi'ina, jer su ashabi nakon smrti Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, dali bej'at (prisegu) Ebu Bekru Es-Siddiku, radijallahu anhu, čime su svoje stanje predali njemu i to je tako bilo u naredom periodu, tako da ljudi nisu ostavljali prostora neredu u bilo kojem periodu i to se ustanovilo idžma'om, što ukazuje na obaveznost postavljanja vladara.“

            U mjeri u kojoj na čelu Države postoji dobra vlast u toj mjeri je na sceni prosperitet društva, a ukoliko ne postoji dobra vlast, onda se pojavljuje kriza i fitneluk. To je zbog toga što postoje ljudi kojima nije dovoljno lijepo ukazivanje na nešto ili preporuka nečega, već im je potrebna sankcija, tj. potreban je zakon ili bič vladara, koji će provoditi Allahov, subhanehu ve te'ala, Zakon.

            Kaže imam Ahmed: „Pojaviće se fitneluk, ako ne postoji vladar koji će zastupati interese ljudi. Ljudi moraju imati vladara, jer će u protivnom biti ugrožena prava ljudi.“

            Rekao je Amr ibn El-As, radijallahu anhu: „Pravedan vladar je bolji od obilne rodne kiše, a odlučni lav je bolji od plašljivog vladara, dok je plašljiv vladar bolji od fitneluka koji mogu potrajati!“

            Kaže Ka'b El-Ahbar: „Primjer islama i vladara je kao primjer stuba i krova. Krov je islam, a nosivi stub je vladar, dok su ljudi stubovi i beskorisni su osim zajedno!“

            Ako je vladar dobar i ako ispunjava šerijatske uslove za to, on je u tom slučaju jak oslonac kojim se štite interesi Države i on joj pomaže da ispuni svoje obaveze na najprimjereniji način u potrazi za dobrim. Zbog toga mu'mini treba da znaju važnost vladara i da se boje Allaha, dželle še'nuhu, kada biraju one koji će zastupati njihove interese i treba da budu ubijeđeni da će ih Allah, subhanehu ve te'ala, pitati na Sudnjem danu: „Zašto ste izabrali ovoga i jeste li ga birali zbog njegove vjere, bogobojaznosti i sposobnosti ili zbog dunjalučke koristi?“

            A kako će na ova pitanja odgovoriti oni koji svoj glas daju za one koji ruše državu Bosnu i Hercegovinu? Za one koji traže neprijatelje u vlastitim redovima. Za one koji našim prijateljima žele da zabrane prijateljstvo sa nama. Za one kojima smetaju muslimanske brade, a četničke brade, šajkače i kokarde im ne predstavljaju nikakav problem. Za one koji amnestiraju zločince, a izmišljaju nepijatelje. Za one koji u pravo uvode zločince, a patriote izvode iz prava. Za one kod kojih za posao nema mjesta za jetime i posebno nadarene svršenike fakulteta i škola, ali zato ima za dezertere, njihove potomke i one koji daju mito. Za one koji se dodvoravaju dokazanim neprijateljima. Za one koji zloupotrebljavaju položaje i koji ostvaruju sve privilegije, a zaboravljaju na narod!  

Odgovornost vladara je velika, jer se ona veže za pitanja vjere i dunjaluka. Zbog toga je važno da vladar ima sve sifate (odlike) za to, svjestan da na sebe tovari veliku odgovornost, koju treba ispuniti na najbolji način, a vođenje ljudi, posebno Ummeta je braćo i sestre velika odgovornost.

Muslimani su općenito dobri i u njima ima mnogo hajra, ali je problem što je slabo njihovo vođstvo, koje im uskraćuje prava i koje se ne bori za njihove interese.

Vladar mora biti ubijeđen da je položaj odgovornost, a nikako privilegija. Narod ga je birao na taj položaj, sa ciljem da zastupa njihove interese i oni su ga ovlastili da ih predstavlja i zalaže se za njih i zbog toga imaju pravo i obavezu da prate njegov rad i pozovu ga na odgovornost, ako zloupotrebljava svoj položaj i da ga ako zaslužuje smijene.

Ebu Bekr Es-Siddik, radijallahu anhu, je kazao nakon što je izabran za halifu: „Ako budem dobro radio, pomozite mi, a ako budem zastranio onda me smijenite! I budite mi pokorni, dok ja budem pokoran Allahu i Njegovu Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem!“

Jedne prilike je Omer ibn El-Hattab, radijallahu anhu rekao: „Ako kod mene primijetite da sam zastranio, spriječite me!“ Pa je jedan od pristnih ustao i rekao: „Tako mi Allaha, ako primijetimo da si zastranio, spriječićemo te našim sabljama!“ Reče Omer ibn El-Hattab, radijallahu anhu: „Hvala Allahu Koji je dao da među vama ima onih koji će ispraviti Omerove greške!“

Rekao je jedan čovjek Omeru ibn El-Hattabu, radijallahu anhu: „Boj se Allaha Omere!“ Neko od prisutnih reče: „Zar ćeš tako reći vladaru mu'mina?“ Omer ibn El-Hattab, radijallahu anhu, ga prekide i reče: „Neće u vama biti hajra, ako tako ne budete govorili i neće u nama biti hajra, ako to ne budemo poslušali!“

Jedne prilike su muslimani zarobili ratni plijen, u kojem je bilo mnogo ogrtača, pa je Omer ibn El-Hattab, radijallahu anhu, pravedno podijelio taj plijen, od kojeg je njemu pripao jedna ogrtač, kao i njegovu sinu Abdullahu i drugim muslimanima. Pošto je Omer ibn El-Hattab, radijallahu anhu, bio krupan, njegov sin Abdullah mu je dao svoj ogrtač, da ga iskoristi i produži i proširi svoj ogrtač na mjeru koja mu odgovara, pa se u tom novom prekrojenom ogrtaču popeo da drži hutbu. Nakon što je zahvalio Allahu, azze ve dželle, i donio salavat na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, reče: „O ljudi, slušajte i pokoravajte se!“ Ustade Selman El-Farisi, radijallahu anhu, poznati ashab i reče: „Omere, nećemo te slušati i nećemo ti biti pokorni!“ Omer ibn El-Hattab, radijallahu anhu upita: „Zašto?“ Reče Selman El-Farisi, radijallahu anhu: „Odakle ti taj ogrtač? Dobio si jedan ogrtač, kao i mi!?“ Reče Omer ibn El-Hattab, radijallahu anhu: „Ne žuri!“ Pa je pozvao svoga sina Abdullaha koji reče: „Odazivam ti se vladaru mu'mina!“ Upita Omer ibn El-Hattab, radijallahu anhu: „Sine, jesi li mi dao svoj ogrtač kako bih prekrojio svoj?“ Reče: „Da.“ Reče Selman El-Farisi, radijallahu anhu: „Sada naredi! Slušamo te i pokoravamo ti se!“

Nakon što je Omer ibn Abdu-l-Aziz preuzeo hilafet, jednoga dana je dugo plakao. O tome njegova supruga Fatima pripovijeda: „Ušla sam jednoga dana kod njega i našla ga kako je prekrio lice dlanovima, a niz lice su mu lile suze. Upitah ga: „Šta ti je?“ Reče plačnim glasom: „Teško meni Fatima! Peuzeo sam za ovaj Ummet to što sam preuzeo, pa razmišljam o: gladnom siromahu, bolesniku bez nade za ozdravljenje, neodjevenom nevoljniku, ožalošćenom jetimu, usamljenoj udovici, nezaštićenom mazlumu, strancu, zarobljeniku, starcu, onome koji ima mnogočlanu porodicu, a oskudnog je imetka i njima sličnim u cijeloj Islamskoj državi, pa sam svjestan da će me moj Gospodar, azze ve dželle, pitati za njih na Sudnjem danu. A osim Njega, subhanehu ve te'ala, pitaće me i Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, pa sam se pobojao da neću moći odgovoriti i sažalih se na sebe, pa zato plačem!“

Braćo i sestre, na predstojećim izborima dajmo glas za one koji su organizovali otpor oružanoj agresiji i koji su se zajedno sa nama borili! Dajmo glas za one koji se boje Allaha, subhanehu ve te'ala, i padaju Mu na sedždu, jer oni zaslužuju naše povjerenje! A nakon što ih inša-Allah izaberemo ili nakon što se nekima od njih produži mandat pomozimo im da ispune preuzeti emanet i svi zajedno radimo za bolje sutra svih nas i trudimo se da u okviru zakona svako dobije svoje pravo koje mu pripada!

Braćo i sestre, ne žudimo za vlašću i položajima, a oni koji budu izabrani ili postavljeni na neku funkciju, neka je izvršavaju savjesno i bolje nego se to od njih traži i očekuje! Bratski ukažimo onima koji su na vlasti na njihove obaveze, ali i greške i pohvalimo ih ako to zaista zaslužuju! Natječimo se u dobru i žudimo za džennetima čija su prostranstva kao nebesa i Zemlja!

Allahu, učvrsti nas na putu islama! Pomozi našoj ugroženoj braći i sestrama ma gdje bili, a posebno onima u Palestini, Siriji, Iraku, Kašmiru, Mijanmaru, Jemenu, Libiji, Egiptu i Manjem bh entitetu! Podari nam vlast koja je bolja i savjesnija od nas koji je biramo! Sačuvaj nas od zla Tvojih i naših neprijatelja! Spletke neprijatelja Ummeta i naše Domovine vrati na njih i zabavi ih njima samima! Smiluj se našim umrlim roditeljima i precima koji su na nas prenijeli svjetlo Dina! Uputi našu djecu i potomke i učini ih prvacima Ummeta i boljim čuvarima Dina i Domovine od nas i radostima naših očiju i srca na ovom i budućem svijetu! Budi nam Milostiv na Sudnjem danu i počasti nas u Džennetu društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih!

وَالسَّلَامُ عَلَيْكُمْ وَرَحْمَةُ اللهِ!

 

Ajeti o Hadždžu

"Hodočastiti Hram dužan je, Allaha radi, svaki onaj koji je u mogućnosti; a onaj koji neće da vjeruje – pa, zaista, Allah nije ovisan ni o kome."    (Ali 'Imran, 97)

“...i oglasi ljudima hadž! – dolaziće ti pješke i na kamilama iznurenim; dolaziće iz mjesta dalekih.” (El-Hadždž, 27)

Naša misija

Naš zadatak je da širimo lijepe habere o hadžu i da razbijamo bošnjačku "dogmu" o tome kako na hadž ne treba ići dok si mlad već tek kada ostariš.