Autor hadži Đevad Koldžo    Subota, 30 Januar 2010 21:42   
ZNAMENITOSTI MEDINE

ZNAMENITOSTI MEDINE

Medina je muslimanski sveti grad u Saudijskoj Arabiji. Smještena je na 642 m nadmorske visine. Nalazi se 440 km sjeverno od Mekke, a 152 km istočno od obale Crvenog mora. Medina je od Sarajeva udaljena 2890 km, Avionska ruta Sarajevo – Medina je duga 3080 km, dok je kopnena ruta duga 4479 km.

Kroz posljednje tri decenije broj stanovnika se povećao nekoliko puta. U Medini trenutno živi oko 1,3 miliona stanovnika. Medina zauzima površinu od cca 600 km2 od čega oko 50% otpada na urbano gradsko središte. Grad ima više od četrdeset prekrasno uređenih parkova sa površinom preko milion kvadratnih metara. Za održavanje parkova se brine više od 3.000 radnika. Osim toga u Medini se nalazi 15 privatnih bolnica i 54 ambulante. Klima je suha a temperature se kreću od 30°C do 46°C ljeti, i od 15°C do 25°C zimi. Medina je poznata i po tome da ima više od 90 imena, od kojih su najpoznatija: El-Medina el-Munevvera, Tajjiba, El-Hajre, Ed-Dar, El-Mahfuza, El-Habiba, Taba, El-Mubareka, Daru-l-Feth, Haremu Resulullah, Me’zeru-l-iman, Darus-selam, Kurbetu-l-Ensar, Daru-l-Iman, Sejjidetu-l-Buldan, El-Muhtare, Daru-l-Ebrar, Daru-l-Ahjar, Kubbetu-l-Islam, El-Me’asume itd.

POSLANIKOVA DŽAMIJA (Al-Masjid al-Nabawi)

Poslanikova džamija u Medini je ne samo najveća znamenitost grada Medine već je i drugo najsvetije mjesto u islamu, kako kod Sunitskih muslimana, isto tako i kod muslimana Šija. Ova džamija je druga najveća džamija na svijetu (odmah poslije Velike džamije u Mekki).

Pogled na Poslanikovu džamiju iz  hotela "Taiba"

Najatraktivniji dio ove džamije je zelena kupola iznad džamije ispod koje se nalazi mezar Poslanika Muhammeda s.a.v.s. izgrađena početkom 12. vijeka. Područje u džamiji između poslanikovog mimbera i njegovog Mezara se zove Er Revda El Mutahara (Dženetska bašča). Ovako je nazvana na osnovu vjerodostojnog hadisa "Prostor između moje kuće i mog mimbera je jedna od dženetskih bašči“ Ovaj hadis prenose i Buhari i Muslim od Abu Hurejre. Džamija je izgrađena uz kuću Muhammeda a.s. na mjestu gdje se doselio nakon Hidžre u Medinu 622. godine po Isa a.s. (1. god. po Hidžri). Originalna džamija je bila bez krova i imala je dimenzije 30 m x 35 m. Zidovi su građeni od mješavine slame i blata. U džamiju se ulazilo kroz troja vrata Babus Rahman na jugu, Babus Džibril na zapadu i Babus al-Nisa na istoku. Osnovni plan ove džamije je prihvaćen kod izgradnje drugih džamija širom svijeta. Molitva se obavljala u zasjenjenom području na jugu, a prvi mihrab je bio okrenut prema sjeveru u pravcu Kudsa (Jerusalema). Kada je stigla naredba od Allaha dž.š. da se kibla okrene prema Mekki džamija je reorjentirana prema jugu. U to vrijeme ova džamija je služila kao središte zajednice, sud i vjerska škola. Sedam godina kasnije (629 AD / 7 AH), zbog sve većeg broja muslimana džamija je proširena i njena površina je tada udvostručena. Nakon preseljenja Muhameda a.s na Ahiret islamski vladari nastavili su širiti i uljepšavati džamiju. Umejdski Kalifa Al-Walid ibn Abd al-Malik (705-715) je 707. godine, renovirao i znatno povećao džamiju sjedinivši je sa mezarom Muhammeda a.s. Džamija je dobila dimenzije 100 x 300 m. Novi zidovi su izgrađeni na kamenim temeljima sa krovom od tikovine koji je stajao na kamenim stupovima. Zidovi džamije su bili ukrašeni mozaicima slični onima koje se i danas mogu vidjeti u poznatoj Umejdskoj džamiji u Damasku ili Al Aksa džamiji u Jeruzalemu koje je izgradio isti kalifa. Dvorište je bilo okruženo galerijom sa četiri strane, a izgrađene su i četiri munare na uglovima džamije. Abesidski kalifa al-Mahdija (775-785) između 779. i 781. godine je proširio sjeverni dio džamije te je također dodao 20 novih vrata na džamiji,: osam na istočnoj, 8 na zapadnoj i 4 na sjevernoj strani džamije.

 

Pogled na zelenu kupolu ispod koje se nalazi mezar Poslanika Muhammeda a.s.

Za vrijeme vladavine Memluka sultan Kalawun, je podigao kupolu iznad mezara poslanika s.a.v.s kao i fontanu ispred ulaza Babus Salam. Sultan Al-Nasir Muhammed je obnovio četvrti munare koja su uništene nakon udara groma 1481. kada je uništen i veliki dio džamije.

Sultan Keitbaj obnavlja i proširuje istočnu i zapadnu stranu džamije.

Osmanski sultani koji su vladali Medinom od 1517. pa sve do Prvog svjetskog rata su također ostavili svoj trag na Poslanikovoj džamiji.

Sultan Sulejman Veličanstveni (1520-1566) je obnovio zapadne i istočne zidove džamije i izgradio minaret na sjevero-istočnoj strani poznat kao Sulejmanija. On je dodao novi mihrab (al-Ahnaf) pored mihraba Muhammeda a.s. (al-Shafi'ijah) te izgradio novu kupolu iznad mezara Muhammeda a.s. 

Za vrijeme vladavine Osmanskog sultana Abdul Medžida (1839-1861), džamija je u potpunosti renovirana s iznimkom mezara Muhammeda a.s. tri mihraba, mimbera i Sulejmanija minareta. Širina prostora za molitvu na južnoj strani je udvostručena i prekrivena malim kupolama jednake veličine Kupole su ukrašene Kur'anskim Ajetima i stihovima iz Kaside al-Burda (pjesma Mantle), poznate pjesme iz 13. vijeka, koju je napisao veliki Arapski pjesnik Busiri. Zid okrenut prema Kibli bio je prekriven glaziranim pločicama na kojima su kaligrafski ispisani Kur'anski Ajeti. Prostor za molitvu i dvorište su popločani mramorom i crvenim kamenom te je izgrađen i peti minaret (al-Majidija), na zapadnoj strani džamije.

Nakon osnutka Kraljevine Saudijske Arabije 1932. godine džamija je rekonstruisana u nekoliko navrata. Godine 1951. Kralj Ibn Saud (1932-1953) naredio je rušenje objekata oko džamije da bi se napravilo mjesta za novo istočno i zapadno krilo džamije. Nova krila su izgrađena na betonskim stupovima sa ukrašenim lukovima i bakrenim prstenovima. Sulejmanija i Majidija minareti su zamijenjeni sa dva minareta u stilu iz perioda vladavine Memluka. Izgrađene su i dvije nove munare na sjeveroistočnoj i sjeverozapadnoj strani džamije. Uz zapadni zid džamije izgrađena je knjižnica u kojoj su pohranjeni povijesni primjerci Kura'na i drugih islamskih tekstova.

1973. godine Saudijski kralj Feisal bin Abdul Aziz je naredio izgradnju privremenog prostora za molitvu na zapadnoj strani džamije, a zbog sve većeg priliva vjernika 1981. godine, stara džamija je bila okružena potpuno novim molitvenim prostorom i njena površina je povećana za oko 5 puta.

Najnovije renoviranja džamije je urađeno za vrijeme vladavine kralja Fahda i od tada džamija sa dvorištem zauzima površinu od oko 350.000 m². Džamija ima pravokutni oblik i raskošno je ukrašena višebojnim mramorom i kamenom. Stupovi su izrađeni od bijelog mramora sa mesinganim kapitelima na kojima stoje lukovi izgrađeni od crnog i bijelog kamena. Na postolju svakog stuba se nalaze rešetke kroz koje se sistemom za klimatizaciju regulira temperatura unutar džamije. Od deset minareta koliko ih danas džamija ima šest su viša od 100 m. Džamija ima 85 vrata i 27 pokretnih kubeta, koja se otvaraju poslije ikindija namaza. Kontrola unutar džamije se vrši uz pomoć 543 kamere sa usmjerenim mikrofonima, a ozvučenje sačinjava 256 pojačala i oko 3500 zvučnika. U džamiji su izgrađene i dvije velike biblioteke te podzemni parking na dva nivoa u kojem se može parkirati 4444 vozila. U dvorištu džamije su postavljeni sklapajući suncobrani tako da se i taj prostor koristi za molitvu. U džamiji danas u normalnim uslovima može klanjati istovremeno 700.000 ljudi, dok za vrijeme Ramazana i Hadždža taj broj poraste i do 1.000.000.

Srce džamije Er Revda El Mutahara se od ostalog dijela džamije razlikuje i po tome što su u njoj čilimi zelene boje za razliku od crvenih čilima kojim je pokriven sav ostali prostor džamije.

Unutrašnzul6t Poslanikove džamije u Medini
U revdu istovremeno može ući manje od 1.000 ljudi i zato je u vrijeme Hadždža gužva uvijek velika. Sunet je u Revdi klanjati dva rekeata nafile namaza, za što danas zbog velikih gužvi treba imati dosta sreće. Između Mezara Muhameda a.s., Ebu Bekra r.a, i Omera r.a. nalaze se dva uska prolaza za Saudijske policajce, koji odvajaju hodočasnike od zlatnih rešetki iza kojih se nalaze mezari.

 

Revda -  mezar Poslanika Muhammeda a.s. i  prvih kalifa Ebu Bekra r.a. i Omera r.a.

U Revdu se ulazi kroz ulaz Babus Selam a izlazi se na izlaz Al Bakki prema mezarju Dženetul Bekiu gdje se nalaze mezari većine ashaba i koje također predstavlja znamenitost Medine, a o kojem ćemo pisti u nastavku.

Ulaz Babus Selam
Izlaz (Ulaz) Al Bakki

MEZARJE AL-BAQI '

Jannatul BaqiMaqbarat Al-Baqi '(arapski: مقبرة البقيع, Al-Baqi' groblja) (perzijski: جنة البقيع, Jannatu l-Baqī ') je groblje u Medini, Saudijska Arabija, koji se nalazi preko puta Poslanikove džamije, na jugoistočnoj strani.

Pogled na mezarje Al Bakki iz  hotela "Taiba"

Ovo mezarje ima veliki značaj jer sadrži mezare mnogih rođaka i prijatelja Muhameda a.s.
Groblje je također poznato i pod imenom Jannatul Baqee (جنة البقيع)  i svojim starim imenom Baqee Al Garqad zbog toga što je taj prostor po dolasku Poslanika savs iz Mekke u Medinu u septembru 622 po miladskom kalendaru, bio pokriven sa Lycium shawii stabalima.

Tijekom izgradnje Poslanikove džamije, Asa'ad Bin Zararah jedan od Ashaba Muhammeda as je umro. Muhammad as izabrao ovo mjesto za mezarje i Asa'ad r.a je bio prvi rahmetlija pokopan u Al-Baqi.

Dok je Muhammed a.s bio izvan Medine u bitci na Badru, njegova kći Roqayyah r.a se razbolila i umrla 624. godine.

Ubrzo nakon što se Poslanik vratio sa Badra, Uthman Bin Mazoun r.a je umro i također je pokopan u Al-Baqi. Uthman Bin Mazoun r.a se smatra prvim Ashabom muhadžirom koji je pokopan u Al-Baqi groblju.

Prvo proširenje groblja u povijesti je je napravio Muavijah I, Umejdski kalifa. On je kupio nekoliko susjednih farmi i proširio groblje . Muavija I je izgradio prvo turbe u Al-Baqi preko Uthman ibn Affan-ovog mezara. Tijekom različitih vremena istorije mnoga turbeta su bila izgrađena.

Kralj Abdul Aziz Al Saud je 21.aprila1925. godine naredio da se na mezarju sruše sva turbeta U istoj godini, također su srušena turbeta na mezarju Jannat al-Mualla u Mekki gdje su sahranjeni majka, supruga, djed i ostali preci Muhammad a.s. To se dogodilo usprkos protesta od strane međunarodne islamske zajednice.
Mezarje Al Bakki i danas posjećuju brojni hodočasnici, a na groblju se nisu prestali vršitiukopi rahmetlija sve do današnjega dana.

Važne ličnosti pokopane u Jannat al-Baqi:

  • Večina žena Muhammeda a.s
  • Fatima ZAHRA r.a – Kćerka Muhammad a.s
  • Roqayyah r.a, Kćerka Muhammad a.s
  • Hasan ibn Ali r.a - unuk Muhammeda a.s., sina Fatime i Alije
  • Ibrahim r.a - sin Muhammad a.s
  • Ali Zaynul Abideen r.a - praunuk Muhammeda a.s
  • Muhammad al-Baqir r.a - praunuk Muhammeda a.s
  • Ja'far kao-Sadiq r.a - praunuk Muhammeda a.s

itd.

Mezarje Al Bakki (snimio hadžija Huse Kanurić 2009. godine)
 

UHUD

Uhud je brdo koje se nalazi u predgrađu Medine. Ovo brdo visoko 142-a metara relativne visine, bilo je poprište druge bitke između muslimanskih i mušričkih snaga. Bitka na Uhudu (arapski: غزوة أحد) se vodila 23. marta, 625 godine po Isa as, (3 Shewwal 3 godine u islamskom kalendaru) između snaga iz male muslimanske zajednice na čelu sa Muhammed as, te snaga Meke na čelu s Abu Sufijan ibn Harbom.

Brdo Uhud

Muslimanske snage su bile sastavljene od Ensarija (stanovnika Medine) i Muhadžira koji su ranije zajedno sa Muhammedom as emigrirali iz Meke (Hidžra) . Bitka na Uhudu je bio drugi vojni susret između Mekanlija i Muslimana. U prethodnoj bitci na Bedru (624. godine po Isa as), mala muslimanska vojska je porazila puno veću Mekansku vojsku. Mekkanska vojska je krenula ka Medini 11. marta 625. godine u želji da se osveti muslimanima za prethodni poraz.

U početku bitke brojčano slabiji muslimani stekli su inicijativu i prisilili neprijateljske snage u povlačenje. Kada je sve izgledalo da je pobjeda na vidiku, ozbiljna pogreška dijela muslimanske vojske koja je prekršila naredbu Muhameda as da strijelci ne smiju napuštati svoje položaje, omogućila je neprijatelju da preokrene tok bitke u svoju korist. Kada su muslimanski strijelci napustili svoje položaje u želji da učestvuju u podjeli plijena mekanski ratni veteran Khalid ibn al-Walid je pokrenuo konjicu i potpuno preokrenuo tok bitke. 70 muslimana je ubijeno, među njima i Abu Hamza ra, amidža Muhameda as, a čak je i sam Muhammed as bio ranjen. Muslimani su se morali povući do obronaka Uhuda gdje su se pregrupirali a mekanska vojska se vratila u Meku misleći da su potpuno porazili muslimansku vojsku.

Mezarje 70 šehida i Hamze ra
 

Zanimljivo je da je tvorac preokreta u ovoj bici Khalid ibn al-Walid ubrzo prešao na islam i postao pratilac Muhammeda as. Do kraja svog života predvodio je muslimansku vojsku u mnogim bitkama. Komandovao je muslimanskom vojskom u bici za Mekku, osvojio je Damask i ostvario je pobjede u preko 100 bitaka. Zbog takve vojne vještine i herojstva dobio je nadimak „Allahova sablja“ Za muslimane, bitka je bila vojni poraz, ali je poslije nje došlo do jačanja muslimanske zajednice.

Dvije vojske će se ponovno sastati 627. godine po Isa as u bitci na Hendeku.

 
HENDEK
 
Hendek se nalazi na sjevernoj strani Medine. Poznato je po bitci između muslimana i konfederalne vojske koju su sačinjavala arapska plemena predvođena Mekanlijskim plemenom Kurejš i grupa jevrejskih plemena.

Bitka na Hendeku (arapski: غزوة الخندق) poznata i kao opsada Medine (arapski: غزوة الاحزاب,), bila je dvije sedmice duga opsada Yasrib-a (sada Medina) od strane arapskih i židovskih plemena. Snaga napadačkih vojski se procjenjuje na oko 10.000 ljudi sa šesto konja i 3000 deva. Muslimanska vojska je brojala 3000 vojnika. Bitka je počela 31. marta, 627 godine po Isa as.

Nakon izgona iz Meke, muslimani su se borili protiv Kurejšija u bitci na Badr-u 624. i u Bitci na Uhudu 625 godine. Iako su na Uhudu Muslimani poraženi njihova snaga postupno raste. U aprilu 626. godine Muhammad as je pokrenuo vojsku od 300 ljudi i 10 konja u susret Kurejšijskoj vojsci od 1.000 vojnika na Bedr, gdje su Kurejšije zaprijetile da će napasti. Iako tada do bitke nije došlo, lokalna plemena su bila impresionirana s muslimanskom snagom i organizacijom.

Kao i u bitkama na Bedru i Uhudu, muslimanska vojska se i u bici na Hendeku koristi strateškim metodama borbe protiv svojih protivnika (na Bedru, muslimani su okružili bunare, lišavajući svoje protivnike vode, u bitci kod Uhud, muslimani su zauzeli strateški važne brežuljke). U ovoj bitci su iskopali jarak. Ideja za kopanje jaraka došla je od ashaba Salmana Farsija – Perzijanca. On je osmislio taktiku prema kojoj će malobrojna muslimanska vojska koristiti rovove (jarke), te prirodne karakteristike terena što će onemogućiti neprijatelja da iskoristi konjicu i deve.

 

Početkom 627, Židovi iz plemena Benu Nadir sastali su s arapskim plemenom Kurejšija iz Mekke. Huyayy ibn Akhtab, zajedno s drugim čelnicima iz Khaybar, putovao je u Mekku kako bi se zakleo na vjernost mušričkom vođi Safwijan-u.

Većinu vojske neprijateljske Konfederacije činili su paganske Kurejšije iz Mekke, koje predvodi Abu Sufyan, sa 4.000 pješaka, 300 konjanika, kao 1000-1500 vojnika na devama.
Benu Nadir je počeo pozivati i druga jevrejska plemena da pristupe anti-muslimanskoj konfederaciji. Uspio je nagovoriti pleme Banu Ghatafan da im se pridruže tako što im je obećao pola svoje žetve, te se tako neprijatelju pridružila i vojska od 2.000 ljudi sa 300 konjanika na čelu sa Unaina bin Hasan Fazari. I jevrejsko pleme Bani Assad na čelu sa Tuleha Asadi također je pristalo da im se pridruži. Od plemena Banu Sulaym, Nadir je osigurao još 700 vojnika.

Ukupno, snaga Konfederacije neprijateljske vojske, iako procjenjuje se oko 10.000 ljudi sa šesto konja. Krajem marta 627. godine vojske koje predvodi Abu Sufyan krenule su prema Medini.

Neprijateljska vojska je očekivala da će do sukoba doći na Uhudu, ali kada tu nisu zatekli muslimasku vojsku produžili su prema Medini i ostali su šokirani kada su naišli na duboki kanal preko kojega nisu mogli preći.  Konfederacija predvođena Kurejšijama je podigla logor i započela opsadu Medine, ali su brzo shvatili da su u podređenom položaju u odnosu na muslimane i da nemaju adekvatnu zaštitu od vremenskih neprilika. Sa južne strane Medine nalazili su se položaji jevrejskog plemena Banu Qurajza koji su bili najprije u savezu sa muslimanima, tako što im je Muhammed as obećao trećinu Medinske žetve, a onda su pristali na ponudu Kurejšija da im se priključe u borbi protiv Muhammmeda as. Njihova zamisao je bila da naprave nekoliko brzih napada na muslimane i tako osvoje Medinu sa juga. Međutim, muslimanska je diplomacija na čelu sa Muhammedom as je u isto vrijeme pregovorima navela neke od jevrejskih plemena da istupe iz saveza sa mušricima. Dobro organizirani branitelji, pad morala kod neprijateljske vojske, te loši vremenski uvjeti koje je Allah dž-š. spustio nad dušmansku vojsku doveli su do propasti opsade. Kao posljedica toga, muslimani su opkolili Qurayzije, i primorali ih na bezuvjetnu predaju. Poraz je također Mekanlijama donio gubitak u njihovoj trgovini i prestižu među arapskim plemenima.

Položaj Hendeka u odnosu na Poslanikovu džamiju

DŽAMIJA KIBLETEJN

Masjid al-Qiblatain (المسجد القبلتین) je džamija u Medini koja je povijesno važna za muslimane kao mjesto na kojem su Imam i kompletan džemat za vrijeme molitve (Ikindije namaza) na vijest da je došla objava o promjeni smjera Kible iz Jerusalema u Mekku, ne prekidajući namaz napravili zaokret od 180 stepeni. Ovaj džemat je prva dva rekeata klanjao okrenut prema Jeruzalemu, a druga dva rekeata okrenut prema Mekki. Dugo vremena u ovoj džamiji su se nalazila dva mihraba, ali je prije par godina džamija temeljno obnovljena i mihrab koji je bio okrenut prema Jerusalemu je uklonjen.

Muhammedu as je objavljen ajet:

Vidimo Mi kako sa žudnjom bacaš pogled prema nebu, i Mi ćemo sigurno učiniti da se okrećeš prema strani koju ti želiš: okreni zato lice svoje prema Časnome hramu. I ma gdje bili, okrenite lica svoja na tu stranu. Oni kojima je data Knjiga sigurno znaju da je to istina od Gospodara njihova – a Allah motri na ono što oni rade.” (2:144).

Odmah nakon objave ovog ajeta muslimani su se okrenuli prema Mekki, ali ova vijest nije odmah stigla i do muslimana u džamiji Kibletejn, već im je prenio jedan prolaznik u momentu kada su već započeli namaz. Tada se zbio ovaj događaj zbog kojeg je džamija ostala poznata kao džamija Kibletejn (džamija sa dvije Kible). Džamija se nalazi na sjevero-zapadnoj strani Medine na udaljenosti od 3,5 km u odnosu na džamiju Poslanika savs. Zanimljivo je napomenuti i to da se mi bosanski muslimani kada obavljamo namaz istovremeno okrećemo i prema Jerusalemu i prema Mekki jer se Jerusalem nalazi na pravcu Mekke kada se posmatra iz Bosne i Hercegovine.
Mihrab u džamiji Kibletejn
 

Džamija Kibletejn

 

 
NASTAVLJA SE...
 

Ajeti o Hadždžu

"Hodočastiti Hram dužan je, Allaha radi, svaki onaj koji je u mogućnosti; a onaj koji neće da vjeruje – pa, zaista, Allah nije ovisan ni o kome."    (Ali 'Imran, 97)

“...i oglasi ljudima hadž! – dolaziće ti pješke i na kamilama iznurenim; dolaziće iz mjesta dalekih.” (El-Hadždž, 27)

Naša misija

Naš zadatak je da širimo lijepe habere o hadžu i da razbijamo bošnjačku "dogmu" o tome kako na hadž ne treba ići dok si mlad već tek kada ostariš.  


Brojač posjeta

mod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_countermod_vvisit_counter
mod_vvisit_counterDanas257
mod_vvisit_counterJučer904
mod_vvisit_counterOve sedmice1161
mod_vvisit_counterProšle sedmice9489
mod_vvisit_counterOvaj mjesec42134
mod_vvisit_counterProšli mjesec38408
mod_vvisit_counterUkupno6119284